„Епитафия на императорския сладокусник” е от най-известните произведения на Велко Барбиери, избран е за един от десетте най-значими хърватски романа и е книгата, издадена в най-голям тираж в историята на хърватската литература (над 200 000). Преведен е на повечето европейски езици, филмиран от германската телевизия ZDF.
Романът , написан през 1983 г., e директен удар по тоталитарната машина, управлявана от Шефове и доносници, крепена от закони, създавани според човека, от списъци, поддържащи страха и подчинението. „Епитафията” на Барбиери е за човека, „който от всичко на света най-мразеше консервите”, чиновникът в хартиена фабрика, убиващ времето и самотата си с готвене. „Според мен храната е дълбоко морален акт – споделя героят на Барбиери. – Готвейки и наслаждавайки се всеотдайно, ти се самодоказваш.” Затова и в неговата кухня мирише на оптимизъм, светът е вълшебство, а животът винаги разнолик. Тоталитаризмът обаче не търпи насладите, в света-консерва да мразиш консервите е недопустимо. В кафкиански дух романът представя процеса срещу сладокусника, с фина ирония и неподражаем стил разкрива абсурдността на един свят, в който на изпитание е подложено човешкото.
Cijeli roman pisan je u obliku dnevničkih zapisa neimenovanog pripovjedača te se kroz čitanje osjeća satirička oštrica koja je usmjerena prema društvenom uređenju odnosno komunizmu za vrijeme kojega je roman i nastao.
Radnja romana je smještena u neimenovanu državu gdje vlada totalitarni režim. Pripovjedač ujedno i glavni lik se pronašao u središtu istrage, koja zbog apsurdnih razloga provođenja ispitivanja podsjeća na događaje iz Kafkinoga ,,Procesa“. No, ovdje pripovjedač - činovnik za razliku od Jozefa K. zna zašto mu se sudi iako se ne smatra krivim. Za državni režim on je zločinac, a njegov glavni “zločin” je obožavanja hrane i spremanja ukusnih delicija, odnosno kriv je jer je gurman. Biti proglašen ,,hedonistom“ i ,,pesimistom“ smatra se ozbiljnim prekršajem ravnim državnom udaru.
Ovaj distopijski roman iako prati karakteristike ovakve vrste romana ipak uvelike odskače zbog prikaza problematike s jednog pomalo neobičnoga stajališta tj. iz perspektive gurmana.
Vrhunska knjiga, ostala sam iznenađena koliko je dobra jer koliko god da mi je Barbieri simpatična osoba nekako nisam očekivala da je toliko nadaren pisac. Mislim gledam njegove emisije o kuhanju i uvijek uživam, doista se vidi koliko čovjek voli kuhanje i hranu, koliko poštovanja ima prema bogatoj hrvatskoj kulinarskoj tradiciji, ali ovaj roman je nešto puno dublje, takva sveobuhvatna kritika režima da sam ostala zapanjena. Mislim dalo bi se usporediti s 1984 i Kafkinim procesom. Komunistički režim predstavljen je bez puno okolišanja, u svoj svojoj ružnoći recimo to tako, pa me pomalo podsjetilo i na Tribusonovu Povijest pornografije.
Vrlo ozbiljna pitanja postavljena i konačno pomalo teška priča ispričana tako lagano, jednostavno i s odličnim smislom za humor. Kraj romana mi je genijalan, a velik plus su mu i gurmanski opisi hrane. Doista, kuhanje je metafora za slobodu u ovom romanu, ali zar nije hrana sloboda na neki način? Gdje možemo više vidjeti gubitak slobode nego u nečijem miješanju u nešto tako intimno kao što je pripremanje hrane?
This novel is a very short, easily digestible piece that provides a doddered critique of communist regimes, or rather the people's mindsets therein. Written in the absurd kafkian style the work, however, fails to hit any lasting notes and fails to leave any deeper, longer-lasting impressions. Though funny and satirical at times, the work only serves as a testimony of author's Epicurean hedonism and as proof of his worldview that man ist was man isst and that without fine wine and dine, life is not worth living.
"Smrčak i hrčak mute mi vidik, a blaženi čkalj usporava umorno srce. Zbogom bifteci i prepelice, pužići i ribice. I ne zaboravite da je umro vaš prijatelj koji je iznad svega mrzio konzerve."
Прекрасен превод на Жела Георгиева. Класно четиво от Велко Барбиери. Граничи с комедия на абсурда, като абсурдът е комунистическият и тоталитарният режим, целящ обезличаване на индивида. От една страна е възхвала за изтънченото небце, от друга гротеска на тоталитарната машина, безправието, храната не като удволствие, а като консерва с номер. Рязказвачът е обвинен в хедонизъм, разширение на храна, води се процес, защото нарушава реда и морала в тоталитаристичния режим, показвайки гастрономична аристокрация. Вижда се контраста на изискания кулинар и на невежия служител на реда, ценящ високо консервите... Как само диктатурата се стреми да обезличи хората в името на собственото си съществуване. Прекрасен пример за човешките жертви, които балканските комунистически режими взимат. И въпреки сивотата и униформността на режима, Разказвачът успява до край да се наслади на всяко гурме изживяване. Рецептите и приготвянето са описани забележително. Гастрономията и добрият вкус задължават!
Distopičen roman v stilu Orwella. Najraje od vsega berem takšne knjige in ta knjiga bo morda celo letošnja knjiga leta. Kratka, hitro prebrana, v obliki dnevniških zapisov, v prvi polovici je kljub resnosti položaja precej smešno. Se mi zdi, da je tudi v resničnem življenju pogosto tako, da se imajo nekateri ljudje za nekaj več in želijo druge nadzorovati v skladu s svojimi idejami. Zanimiv primer tega se kaže tudi v tej knjigi in to iz več vidikov, tudi živalskega.
Interesting book....From the first view, it seems so funny, but from the second view, it is full of satire. This whole unbearable situation, in which the main character can't be free..he is prohibited to eat food he likes.....makes u think what would you do if you are found in this situation, for example...if someone prohibits you reading any books or doing what you loved the most...where is the border of freedom, of indulgence..What is actually hedonism... on the other head, you get hungry while reading it.....I mean, many interesting recipes.. all those food..you cannot be not hungry I recommend it to everyone.....easy book to relax and get hungry as soon as you start reading it! :D
This entire review has been hidden because of spoilers.
Za ovu sam knjigu saznala igrajući jedan kviz gdje su se pogađali citati,konkretno o hrani i piću. Zainteresovalo me, pa sam je uspjela nabaviti i pročitati. Mala knjižica, za nju kažu da nalikuje Orwelovoj 1984, pisana Kafkinim stilom. U stvari je ovo distopijska novela, kritika totalitarnog režima u kojem je i samo uživanje u hrani i pripremanje hrane zločinački čin protiv države. Smiješna, ironična i satirična, ali u suštini duboka i zastrašujuća, groteskna slika jednog uređenja u kojem je možda hrana kao sloboda pojedinca zabranjena, ali koji postoji u mnogim zemljama u blažem obliku. Interesantni opisi pripreme nekoh jela samo upotpunjuju moj vrlo dobar utisak.